„Mir ulazi u me, jer ovo je predgrađe tišine…“ Tin Ujević, Mirca, 1929.
Mirca je naselje između Supetra i Sutivana, smješteno na sjevernoj strani otoka Brača, osnovano od stanovnika Donjeg Humca i Sutivana, koji 1579. godine podižu crkvu Pohođenja Bogorodice. Mjesto se prvotno razvijalo dalje od mora, da bi se kasnije život Miraca preselio i na more.
Posebitost ovog mjesta bila su polja bajama (badema) koja su očaravala sve koji bi posjetili Mirca u proljeće, baš kada su stabla u velikom cvatu.
Naziv naselja Mirca dolazi od latinske riječi murus (zid).
Jeste li znali da je Tin Ujević, poznati hrvatski pjesnik, boravio i pisao baš u Mircima? Malenom, pitoresknom selu maslinara i poljoprivrednika u kojem je 1929. nastalo njegovo djelo „Otkrivajući Mirca“. Tin Ujević (1891.–1955.) rođen je u Vrgorcu. No, po majci je bio Bračanin (Milna) s neraskidivom vezom s majčinim podrijetlom koje ga je vezalo za Brač, kamo je često i dolazio.
Ovaj Ujevićev esej bio je temelj osmišljavanja tematske pješačke staze „Otkivajući Mirca“.
Mirno naselje zaista „vuče“ da ga posjetite i zasigurno mu se vratite barem još jednom. Karakteristična gradnja starih kamenih kuća u Mutnim kalama, prekrasni suhozidi i murve i danas stoje na mjestu koja je i tada posjećivao sam Ujević.
Turistička zajednica Grada Supetra osmislila je tematsku pješačku stazu „OTKRIVAJUĆI MIRCA“, nazvanu po proznom djelu velikog hrvatskog pjesnika i zaljubljenika u Mirca, Tina Ujevića, ukupne duljine oko 5 km, na kojoj se nalazi 17 informativnih tabela o povijesti Miraca, kulturnim znamenitostima i zanimljivim crticama iz života ovog prekrasnog mjesta. Želja TZG Supetra bila je da uz ugodnu šetnju svatko tko krene ovom stazom nauči o povijesti i zanimljivostima Miraca. Staza započinje povrh uvale Vela Luka i prolazi kroz uvalu Mutnik, pokraj mrčanskog groblja, uz kameni križ do kapelice Bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije, do Po’ murvu prema balotama, pokraj Župne crkve, do kapelice sv. Osiba, do Polokve kroz Donje dvore (Mutne kale), do stare veze uz kuću Bartula Lukšića—Meštra Bore, koju je posjećivao prilikom svojih dolazaka—prema kapelici Gospe Sinjske, preko kamenog mosta.